Što reći o sajmovima i sajamskoj arhitekturi?
Sajmovi izlažu nove proizvode koji se, budući da ih je sve više, sve agresivnije pokušavaju nametnuti potencijalnim kupcima - svi su apsolutno inovativni, svi su tehnološki najbolji, svi su pravi odgovor na neku neposrednu ili češće neku moguću potrebu. Slično je stanje i sa sajamskom arhitekturom, jer je i ona roba koja s neposrednom svrhom ili dubljim razlogom postojanja nema nikakve stvarne veze. Zbog minimalne utilitarne vezanosti sajamski su paviljoni prečesto tek parada samoisticanja - vratolomije statičkih rješenja, primjene najnovijih materijala i tehnologija građenja, novih i sve začudnijih oblika... Takvi, oni su prvenstveno iskazi moći (financijera, društvene zajednice, graditelja, autora), ali i nepogrešivi pokazatelji dominantnih društvenih težnji. Ipak, svemu usprkos, ponekad se dogodi da neki paviljon uspije iskoristiti vlastitu neuvjetovanost i poziciju moći pa dâ nešto više, probudi neočekivano osvještenje ili barem osjećaj koji ukorijenjeno dovodi u pitanje te potiče novo, kritičko viđenje sebe, civilizacijskog trenutka i odnosa koji se stvaraju između "pojedinačnog" i "općeg". Tek vrlo rijetko neki paviljon, nakon što je ispunio postavljenu mu zadaću i iskoristio svoja izražajna sredstva, odustane od samoisticanja i naprosto podastre harmoničan odnos sebe i svega izvan sebe...